Citat (papakcar @ Mar 17 2008, 09:39 PM)

ustavom iz '74. je predvidjen dvojni suverenitet: njegovi nosioci su "radnička klasa i svi radni ljudi", sa jedne, i "narodi i narodnosti", sa druge strane.
1) autonomne pokrajine se podižu na stepen “elementa federalizma” da bi clanom 4. ustava iz 1974 bile definisane kao “autonomna socijalisticka samoupravna demokratska drustveno-politicka zajednica”. Saglasno tome, naglašeno je da je Jugoslavija državna zajednica, ne samo ujedinjenih naroda i njihovih socijalistickih republika vec i socijalistickih autonomnih pokrajuna Vojvodine i Kosova koje su u sastavu Socijalističke Republike Srbije.
Pokrajine dobijaju svoja partijska i državna predstavništva, Predsedništva.
Time je prvo Srbija svedena na prostor koji je imala pre Balkanske federacije, a drugo stavljena pod politicki patronat pokrajina, jer su Vojvodina i Kosmet dobile pravo glasanja i nadglasavanja Srbije u saveznom parlamentu i svim ostalim federalnim forumima.
2) Jugoslavija se opredeljuje kao socijalistička, samoupravna, demokratska zajednica radnih ljudi i gradjana i ravnopravnih naroda i narodnosti. Medjutim Ustav od 1974. ide dalje u tom pravcu. Tako se federacija i republike odredjuju kao socijalističke, samoupravne, demokratske zajednice ukazujuci na to da su subjekti vlasti i odlučivanja u toj zajednici i zajednicama radnih ljudi i gradjana, a takodje ravnopravni narodi i narodnosti.
Ustavne promene koje su zaokružene i dovršene ustavom iz 1974. karakterišu pojave koje su na prvi pogled protivrečne. Jugoslovenska federacija je ustavno konstruisana kao samoupravna zajednica, a manje kao federacija. S druge strane republike se shvaćaju i definišu više kao “nacionalne suverene države”, a time manje kao zajednice.
Ustavom SFRJ iz 1974. godine, koji je dao još veći podsticaj separatističkim težnjama pojedinih delova zajedničke države, Srbija sa dve autonomne pokrajine u svom sastavu bila je dovedena u položaj da Skupština Srbije ne može da donese nijedan zakonodavni akt bez prethodne saglasnosti obe pokrajine, a skupštine pokrajina su mogle da donose akta bez saglasnosti Skupštine Srbije. Ovo je u Srbiji podstaklo zahtev da se Srbija, kao jedna od šest federalnih jedinica, dovede u ravnopravan položaj sa drugim republikama i da se kroz promene ustavnih rešenja otklone ove manjkavosti i ograničenja.
copavi zagorac nije nista dobro ucinio za ovu zemlju!